PRAVILA LJUBAVI – Magdalenina oaza čitanja

Da mogu i smijem, napisala bih samo jednu riječ za cijeli osvrt.

SAVRŠENO.

I tu bih stala. Jer priča o Beniju, dečku, ne zaslužuje seciranje do u srž. Zaslužuje jednu riječ koja bi rekla sve: SAVRŠENO.

Čitajući ovu knjigu, prošla sam sve emocije koje sam mogla s glavnim likovima. Umirala sam od smijeha, čeznutljivo se smješkala, bijesno zatvarala knjigu i tako sve u krug da bih kraj provela smijuljeći se kao zaljubljena djevojčica.

E, to Vam je, dragi moji, moć pisane riječi.

Kad vi kroz knjigu i likove proživite jedno predivno, divlje, strastveno putovanje i ne želite da stane. Ne želite. Jednostavno, želite još i još i još.

To Vam je utjecaj Benjamina de Santisa. Opakog ženskaroša, uvijek spremnog na šalu, i bajkera. Koji polako uviđa da mu je stalo samo do jedne žene – Lorene Marasović. No, svaka priča ima svoje uspone i padove pa tako i njihova.

Ovo je avantura koja se isplati pročitati. I zbog stila pisanja, zbog duhovitih dijaloga, ali najviše zbog likova koje je autorica savršeno opisala. U trenucima kada nije sve izgledalo bajno po pitanju njih dvoje, bila sam jednakom žestinom bijesna kao likovi. I to je ono što mi se kod knjiga vrlo često zna dogoditi. Utonem u njih, privuku me nevidljivom silom i ja sam onda dio njih.

Ako sam u prvoj knjizi tek davala naznake simpatije prema Beniju, u njegovoj knjizi – potpuno me osvojio. Osvojila me ova knjiga svime. I evo, već žalim što sam je pročitala.

Ali, ima likova koji me i dalje intrigiraju. I dalje sam željna knjiga ove autorice te se nadam da će i preostali prijatelji dobiti svoj završetak.

Divim se autorici koja je od nečega što bi mnogima izgledao kao klišej, stvorila nešto novo, nešto toliko originalno na svoj način te je nadopunila humorom koji ovoj knjizi daje onu trešnjicu na kraju torte.

Savršeno. Jednom rječju: Savršeno.

Ako Već niste po osvrtu zaključili, moje najtoplije i najsrdačnije preporuke za ovaj roman.